prirodno matematički fakultet podloga naslov

Odsjek za hemiju

  /  Odsjek za hemiju

Historijski razvoj Odsjeka za hemije

Na sjednici Odbora matičara Filozofskog fakulteta u Sarajevu, 11. 10. 1950. god., na Odsjeku za prirodno-matematičke nauke izvršen je izbor šefova katedri. Za šefa Katedre za hemiju izabran je prof. dr. Mladen Deželić i tom prilikom imenovan za redovnog profesora na predmetu Organska hemija. Time studij hemije počinje svoj razvoj. Za predmet Opća i anorganska hemija izabran je vanredni profesor Dojčin Jakšić, za fiziku vanredni profesor Branislav Galeb, a za matematiku doc. dr. Mahmut Bajraktarević.

Godine 1954. doc. dr. Franjo Krleža izabran je za predmet Analitička hemija te asistenti Momir Savić i Jelena Kićanović na istom predmetu. Na predmetu Fizikalna hemija 1954. god. bio je redovni profesor dr. Tibor Škerlak, a za asistenta je izabran Tibor Ribar. Profesor predmeta Mineralogija bio je Srećko Baučer.

Odsjek za hemiju na samom početku susreo se sa velikim poteškoćama. Prostorije u dvorištu Gazi Husrev-begove medrese adaptirane su za početni privremeni rad, a ostale su u funkciji narednih 13 godina. Tada je bio uređen jedan laboratorij za kvalitativnu analizu sa 33 radna mjesta, jedna manja predavaonica, soba za nastavnike, mali prostor za destilaciju vode i dobivanje hidrogensulfida (H2S) te priručni magacin.

Predavanja iz organske hemije, a kasnije i biohemije, održavala su se na Hemijskom institutu Medicinskog fakulteta, a iz fizike na Institutu za fiziku Medicinskog fakulteta. Predavanja iz matematike slušala su se sa studentima Arhitektonskog fakulteta, a tehnologija na Ekonomskom fakultetu. Na plenarnom zasjedanju Skupštine Bosne i Hercegovine 1950. godine donesena je odluka o izgradnji Instituta za hemiju i fiziku.

Sa akademskom godinom 1960/1961. počeo je sa radom Prirodno-matematički fakultet i u njegovom sastavu Odsjek za hemiju. Studij hemije je bio namijenjen za obrazovanje hemičara, što je u ondašnjim uvjetima bilo jedino moguće. Nakon poboljšanja eksperimentalne baze i sa razvojem sopstvenih kadrova došlo se do diferencijacije obrazovanja hemičara.

Analogno, kao i u drugom svjetskim centrima, nastala su dva profila kadrova: studij hemije – opći smjer, koji je namijenjen za obrazovanje kadrova koji mogu raditi u svim istraživačkim centrima i laboratorijima, i studij hemije – nastavnički smjer, koji je namijenjen za obrazovanje kadrova u prosvjeti. Kasnije su se zvanja koja su se stjecala završetkom ovih smjerova preimenovala u diplomirani inženjer hemije (opći smjer) i profesor hemije (nastavnički smjer). U okviru studija hemije – opći smjer, bilo je moguće tokom III i IV godine, prema izboru studenata, dobiti i šire informacije o užim stručnim oblastima putem izbornih kurseva koji su se održavali kontinuirano i to iz: analitičke, anorganske, fizikalne, organske hemije i biohemije. U okviru Odsjeka za hemiju postojala je i organizirana nastava na nivou postdiplomskog studija.

Članovi Odsjeka za hemiju - septembar 1979. god

Naučni rad se na Odsjeku za hemiju realizirao kroz Institut za hemiju koji je angažirao cjelokupni hemijski kadar sa Univerziteta u Sarajevu. Odsjek za hemiju je u okvirima Prirodno-matematičkog fakulteta neprekidno obavljao svoju nastavno-naučnu misiju i tokom minulih ratnih godina 1992-1995, kada je na Fakultetu radilo 50 doktora i 13 magistara nauka. Ovaj broj naučnog kadra iz oblasti prirodnih i matematičkih nauka na Prirodno-matematičkom fakultetu uspio je održati kontinuitet, ne samo svoga rada, već biti i oslonac rada većine visokoškolskih institucija na Univerzitetu u Sarajevu.

Od akademske 2005/2006 godine, Odsjek za hemiju je usvojio koncept studiranja 4 + 1 + 3, a od akademske 2009/2010. godine započeo realizaciju nastave i II ciklusa studija (master) koju uspješno nastavlja.

Biografije istaknutih

Mladen DeželićMladen Deželić bio je istaknuti naučnik, pedagog, intelektualac i kosmopolita. Bio je hemičar, univerzitetski profesor hemije u Zagrebu i Sarajevu, redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Svoj naučni rad započeo je kao prirodoslovac i hemičar, završio je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – kemiju sa fizikom i matematikom. Doktorirao je 1928. godine.

Ljubav prema organskoj hemiji vodi ga u München gdje je u periodu 1932–1939. god., tokom ljetnih i zimskih dopusta, radio kao asistent – volonter na Tehničkoj visokoj školi kod prof. dr. Hansa Fischera, nosioca Nobelove nagrade za hemiju 1930. godine. S njim specijalizira organsku hemiju i objavljuje radove u naučnim časopisima: Zeitschrift für Physikalische Chemie, Liebigs Annalen der Chemie i Monatshefte für Chemie. Na istoj visokoj školi specijalizira i fizikalnu hemiju. Upoznaje se, sluša predavanja najpoznatijih hemičara toga doba, dobitnika Nobelove nagrade: P. Debaya, R. Kuhna, O. Hahna, A. Butenandta, C. Ramana i dr. Svo vrijeme radi najprije kao asistent, kasnije nastavnik fizikalne hemije na Filozofskom fakultetu, a potom kao redovni profesor na Katedri za opću i anorgansku kemiju na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uspostavlja kontakte sa Leopoldom (Lavoslavom) Ružičkom (Zürich), (dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1939. godine, rođen u Vukovaru) te Vladimirom Prelogom (dobitnik Nobelove nagrade 1975. godine, rođen u Sarajevu).

Poslije Drugog svjetskog rata u Sarajevu je započeto formiranje Univerziteta, otvaranjem fakulteta, a kadrova je nedostajalo. Poziv Mladenu Deželiću da dođe u Sarajevo uputio je          dr. Aleksandar Sabovljev, tadašnji dekan Medicinskog fakulteta i prof. Pavao Štern. Predsjednik Komiteta za fakultete i visoke škole i naučne ustanove NR Bosne i Hercegovine     dr. Ante Babić zamolio ga je na pristanak uz obećanje: „da će se u Sarajevu osnovati Filozofski fakultet sa grupom hemija i da je za njega predviđeno mjesto redovnog profesora, te da će mu biti omogućen razvoj ne samo pedagoškog, nego i naučnoistraživačkog rada“. Akademske 1949/1950. god. stupio je na dužnost redovnog profesora hemije na Medicinskom fakultetu i šefa Hemijskog instituta istog fakulteta.

Kako je planirano, početkom 1950. godine, osnovan je Filozofski fakultet u Sarajevu i tom prilikom utemeljen Prirodno-matematički odsjek. Zatim je profesor Deželić punih deset godina vodio borbu za izgradnju zdanja Prirodno-matematičkog fakulteta i Instituta za hemiju i fiziku.

Prof. Deželić je posjedovao ogromno iskustvo na polju organizacije praktične nastave iz hemije jer je sam radio, odnosno poznavao vrhunske sveučilišne institucije svojega doba. Prije projektiranja i izgradnje novog instituta obišao je hemijske institute u Zapadnoj Njemačkoj i Švicarskoj. Pri dolasku u Sarajevo, akademik Mladen Deželić bio je hemičar međunarodnog renomea, a svojim imenom i ličnim vezama otvorio je budućim bosanskohercegovačkim hemičarima kontakte sa evropskim naučnim centrima.

Prof. dr. Mladen Deželić bio je redovni član Naučnog društva Bosne i Hercegovine (1956. god.) i član njegovog Nadzornog odbora. Na dužnosti sekretara Naučnog društva (1963.) i u saradnji s akademikom Edhemom Čamom, izradio je statut Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Kad je 1966. godine Naučno društvo preraslo u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, postao je član njenog predsjedništva.

Naučni opus prof. dr. Mladena Deželića sadrži više od 150 radova i patenata. Oblast njegovog istraživanja je organska hemija, hemija pirola, pirazolona, porfirina, kumarina, glikozida i alkaloida. Radovi mu se i danas, nakon toliko godina objavljivanja, citiraju u naučnim časopisima koji prate najselektivnije baze podataka. Naprimjer, rad „O ledištu smjese teške vode D2O i H2O“ štampan 1935. godine, Zeitschrift für anorganische und allgemeine Chemie (Leipzig) još uvijek se citira u svjetskoj literaturi, a rezultati su ušli u priručnike sa tabelama fizičkih i hemijskih podataka o teškoj vodi.

Želeći podići standard hemijskih istraživanja u Bosni i Hercegovini najviše je objavljivao u Glasniku hemičara i tehnologa Bosne i Hercegovine, koji je on utemeljio i bio njegov urednik od 1952. do 1966. godine. Časopis je citiran u međunarodnoj bazi Chemical Abstract.

Za svoj pedagoški i naučni rad dobio je slijedeće nagrade i priznanja: Zaslužni član Saveza hemičara i tehologa Bosne i Hercegovine, 1964. god., Zaslužni član Saveza hemičara i tehologa Jugoslavije, 1965 god., Orden rada sa crvenom zvijezdom za naročite zasluge stečene dugogodišnjim radom na polju nauke, kulture i prosvjete i za postignute uspjehe na uzdizanju stručnih i naučnih kadrova, 1966 god., Republička nagrada za naučni rad Bosne i Hercegovine, 1966 god., Počasni član Saveza hemičara i tehnologa Jugoslavije, 1968 god. i Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima, 1971 god.

U mirovinu je otišao 1968. godine. Umro je 28. 11. 1989. god. u Krapinskim Toplicama.

Franjo Krleža rođen je 8. 12. 1908. god. u Krapini, Hrvatska. Maturirao je na Drugoj muškoj gimnaziji u Zagrebu 1927. god., a hemiju je studirao na Filozofskim fakultetima u Innsbrucku i Zagrebu, gdje je diplomirao 1931. godine. Doktorsku disertaciju radio je na Zagrebačkom sveučilištu kod profesora Gilberta Flumianija.

Tokom službovanja radio je u Hemijskom zavodu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u mnogim školama, u industriji i Zavodu za fizičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1954. izabran je za docenta analitičke hemije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, zatim za vanrednog i redovnog profesora analitičke hemije. Profesor Krleža je osnivač Katedre za analitičku hemiju, čiji je šef bio sve do 1977. god.

Od 1968. do 1979. god. profesor Krleža je direktor i predsjednik Naučnog vijeća Hemijskog instituta Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo, a istovremeno i načelnik Odjeljenja za analitičku hemiju. Godine 1971. povjerena mu je dužnost glavnog urednika Glasnika hemičara i tehnologa Bosne i Hercegovine. Vršio je niz funkcija u Uniji hemijskih društava Jugoslavije. Sudjeluje na nizu kongresa i simpozija iz oblasti hemije u Jugoslaviji i inozemstvu. Niz godina vodio je Odbor za fundamentalne nauke Republičkog savjeta za naučni rad. Kraljevska švedska akademija nauka, Nobelov komitet, ga je 1977. god. imenovao za člana odbora za predlaganje nobelovaca sa područja hemije za 1978. godinu.

Bio je organizator i prvi voditelj nastave III stupnja hemije na Prirodno-matematičkom fakultetu Sarajevo. Naučna problematika kojom se bavio profesor Krleža je u prvom redu analitička hemija, zatim koloidna hemija i hidrotermalne sinteze (azbest). Njegov opus sadrži preko 140 naslova, od čega 52 objavljena naučna rada (u domaćim i inozemnim časopisima), 12 naučnih elaborata, 38 referata na kongresima u zemlji i inozemstvu i jednu monografiju.

Tibor ŠkerlakKatedra za fizikalnu hemiju je osnovana dolaskom prof. dr. Tibora Škerlaka u Sarajevo u proljeće 1954. godine, nakon izbora u zvanje vanrednog profesora fizikalne hemije na Katedri za hemiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Bio je prvi šef Katedre. Objavljen je veliki broj naučnih i stručnih radova i uspostavljena saradnja vezana za naučnu i stručnu problematiku velikih privrednih organizacija i njihovih instituta („Energoinvest“, „UNIS“, „Zrak“) čije su kadrove članovi Katedre vodili kroz lavirint nauke i prakse, bivajući njihovim mentorima.

Članovi Katedre su u više navrata boravili u naučnim institucijama u razvijenim zemljama (SAD, Kanada, Velika Britanija, Njemačka, Švicarska), ali i u zemljama u razvoju (Zambija), gdje su prenosili svoje bogato naučno i pedagoško iskustvo na mlade kadrove u tim zemljama.

Organiziran je prvi postdiplomski studij kinetika i kataliza na Prirodno-matematičkom fakultetu Sarajevo, što je omogućilo, tada mladom, asistentskom kadru Odsjeka za hemiju da se razvija i napreduje do nastavničkih i naučnih zvanja. Kasnije je otvoren i postdiplomski studij za koroziju i elektrohemiju.

Tokom proteklog rata među najvećim gubicima ove države je pogibija osnivača Katedre, prof. dr. Tibora Škerlaka, kojeg je na samom početku ubio snajperista sa Grbavice.

Kroz dugi niz godina na Katedri je djelovao veliki broj nastavnika, saradnika i nenastavnog osoblja. Pored navedenih profesora, veliki doprinos razvoju Katedre i Fakulteta dali su prof. dr. Borivoj Galić, prof. dr. Merzuk Cacan, doc. dr. Vjeročka Šišlov, zatim, prof. dr. Branko Škundrić, prof. dr. Jelena Penavin-Škundrić, doc. dr. Branka Ninkov kao i tadašnji saradnici dr. Predrag Ilić, dr. Mladen Miloš, dr. Duško Šutić, mr. Željka Karlović, Tomislav Lukić, Vuk Šiljegović, Nada Gotovac i mnogi drugi koji su postigli zavidne akademske karijere.

Dragutin Murko je rođen 14. 12. 1930. godine u Sarajevu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Na Prirodnoslovnom fakultetu u Zagrebu studirao je hemiju, koju je diplomirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prvo stalno zaposlenje bilo mu je na Zavodu za drvo-industrijska istraživanja u Zagrebu,  gdje je obavljao i dužnost sekretara Centra za zaštitu drveta i Centra za industriju tanina. Godine 1956. prelazi u Sarajevo, gdje je radio u preduzećima Energoinvest, Jugoinspekt, Farmes, da bi 1961. god. bio izabran za asistenta na Institutu za hemiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Zatim je (1964. god.) izabran za asistenta na našem fakultetu, na predmetu Hemija drveta i pomoćnih materijala, ali je izvodio i vježbe iz predmeta Zaštita drveta. Također je držao predavanja iz ovih predmeta. Učestvovao je u izvođenju nastave iz hemije na prekvalifikacijskim (aplikacionim) i postdiplomskim studijima. Predavao je hemiju i studentima biologije. Sarađivao je na Ekonomskom, Šumarskom, Poljoprivrednom, Građevinskom, Mašinskom, Farmaceutskom i Medicinskom fakultetu te u preduzećima koja su se bavila impregnacijom drveta.

U organizacijama društva inžinjera i tehničara Bosne i Hercegovine i SFRJ obnašao je niz značajnih funkcija (predsjednik, potpredsjednik, generalni sekretar i sl.) za što je primio i odgovarajuća priznanja – dva ordena rada, diplome zaslužnog i počasnog člana. Dobitnik je zlatne plakete Univerziteta u Sarajevu, zlatnih plaketa Civilne zaštite, Vatrogasnog saveza, ITJ, Pokreta “Nauku mladima” itd.

Bio je saradnik niza tehničkih, školskih, pedagoških, farmaceutskih i dr. muzeja u inozemstvu, a član inicijativnih odbora za osnivanje takvih ustanova u Bosni i Hercegovini. Bio je potpredsjednik Društva Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, član Odbora za historiju nauka i Odbora za historiju medicine pri Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, saradnik Centra (zavoda) za historiju  prirodnih  i medicinskih nauka  HAZU Zagreb i dr.

Bio je stručni savjetnik Zavoda za zaštitu kulturne i prirodne baštine Bosne i Hercegovine i obavljao  nadzor radova na obnovi i zaštiti drvenih objekata sarajevske Baščaršije.

Dragutin Murko je aktivno sudjelovao na naučnim skupovima u domovini i inozemstvu, održao preko 150 predavanja iz oblasti popularizacije hemije, zaštite okoline, iz područja zaštite drveta, recikliranja otpada kao i predavanja o znamenitim naučnicima hemičarima i stručnjacima srodnih struka (farmaceutima, ljekarima, metalurzima, rudarima i sl.). O tome je pisao u raznim naučno-stručnim  časopisima: Priroda, Narodna tehnika, Biološki list, Kemija u industriji, Zaštita materijala itd.  Njegov naučni  opus obuhvata preko 250  publikacija.

Koautor je četiri udžbenika Organske kemije i dva iz područja kožarstva, namijenjenih srednjim školama, od kojih su neki imali i preko deset izdanja. Autor je ili koautor nekoliko monografija objavljenih u inozemstvu. Također je snimio preko 100 naučnih emisija za seriju “Radioškola” (Radio Sarajevo). Najzapaženije područje popularizacije nauke svakako su bile TV-emisije (filmovi) za koje je pisao scenario i obavljao stručni nadzor prilikom snimanja. Po njegovim scenarijima je napravljeno preko 60 kratkometražnih naučno-popularnih TV-filmova, kao i preko 100 kraćih TV-prikaza iz istog područja (hemija, farmacija, tehnologija, minerali, ljekovito bilje).

Teme i filmovi o koži su prevedeni na inozemne jezike i plasirane na inozemno tržište. Protekli rat je proveo u Sarajevu sa porodicom i aktivno učestvovao u radu Prirodno-matematičkog fakulteta u teškim ratnim uvjetima. Preminuo je 23. 04. 1999. god. u Sarajevu.

Zvonimir Knežević (1931-1993) je gimnaziju i Srednju tehničku školu završio u Sarajevu. Studirao je hemiju na Filozofskom, a kasnije Prirodno-matematički fakultetu Sarajevo i diplomirao 1960. god. Prvo zaposlenje asistenta ostvaruje na Medicinskom fakultetu na Institutu za higijenu. Već 1962. god. boravi na usavršavanju u SAD posredovanjem Agencije za atomsku energiju, a u oblasti radiološke zaštite i radiohemije u Taft Center, Oak Ridge N.L., Hasl, Brooklaren  N.L., gdje je ovladao tehnikom kontrole radioizotopa u hrani, aerozagađenjima i u drugim nuklearnim akceleratorima i atomskim probama. Prije specijalizacije u SAD, Zvonko  Knežević je završio školu za primjenu izotopa u Vinči kod Beograda. Godine 1964. zapošljava se na Odsjeku za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo i iste godine doktorira iz radiohemijske tehnike. U 1965. biran je u zvanje docenta za predmete Radiohemija i Povijest hemije. Nakon boravka u Moskvi na Institutu Lomonosova, sva svoja iskustva ugrađuje u razvoj Laboratorija za radiohemiju na Institutu za hemiju i fiziku, koja vremenom prerasta u Kabinet za radiohemiju, koji služi kao baza za educiranje studenata i realizaciju projekata kontrole životne sredine od radioaktivne kontaminacije, koja je bila pripremljena za kontrolu hrane u doba hladnoratovske krize.

Od 1967. god., u saradnji sa  profesorom Pujićem, radi na razvoju nove scintilirajuće tehnike mjerenja zračenja, što je rezultiralo Patentom P-575/67 SPU kao i nizom elaborata za SIZ (Samoupravnu interesnu zajednicu) za nauku Bosne i Hercegovine. Zvonko Knežević je prvi u Bosni i Hercegovini mjerio pozadinska zračenja u naseljenim mjestima u Bosni i Hercegovini.

U bogatom opusu radova utemeljio je niz postupaka za kontinuirano praćenje radiološkog rizika u životnom prostoru Bosne i Hercegovine. U godini 1971, izabran je  u zvanje vanrednog profesora za predmet Radiohemija.

Zvonko Knežević je dao posebne doprinose u popularizaciji nauke, pišući naučno-stručne prikaze u štampi. Bavio se uredništvom,  novinarstvom, vodio je Društvo za unapređenje nauke “Nikola Tesla” i isticao se u školskim aktivnostima, radio u “Glasniku” Društva hemičara i tehnologa, bio  predsjednik Republičkog savjeta za koordinaciju naučnih djelatnosti.

Pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu radio je kao ekspert za nauku u Saveznom izvršnom vijeću u Beogradu. Povratak u Sarajevo nije ostvario. Smrt ga je zatekla u Beogradu 1993. god.

Razvoj hemijskih istraživanja

Od svog osnivanja do danas, Katedra za organsku hemiju i biohemiju raspolagala je opremom koja je u određeno vrijeme bila savremena pa se među prvima počela baviti istraživanjima u različitim oblastima, prvenstveno organske hemije i biohemije.

Posebno treba naglasiti da je Katedra posjedovala NMR, IR, elementarna microanaliza, a danas ima i UV/Vis Spectrofotometer,  HPLC/ED System, Luminescence Spectrometer LS 55.

Katedra za analitičku hemiju posjeduje relevantnu opremu za izvođenje laboratorijskih vježbi i eksperimenata za naučnoistraživački rad: dva AAS spektrometra sa tri tehnike mjerenja, UV ViS spektrofotometar i HPLC-sa DAD detektorom.

Katedra za fizikalnu hemiju je imala niz istraživačkih instrumenata. Dugogodišnja upotreba, uz ratna dešavanja, onesposobila je ili uništila dobar dio te opreme.

Danas je na raspolaganju aparatura: potenciostat/galvanotat, konduktometar, spektrofotometar, ultrazvučni generator, spektroskop,  lock-in pojačalo za impedancijska mjerenja.

Katedra za opću i anorgansku hemiju danas raspolaže FTIR i UV/Vis spektroforometrom i potenciostatom/galvanostatom, a dio opreme kao što su TGA i DTA je uništen u ratu.

Zaposleni na Odsjeku za hemiju imaju značajnu međunarodnu saradnju sa velikim brojem univerziteta i institucija od značaja za njegov razvoj, a navodimo samo neke od njih:

  • Univerzitet u Wuerzburgu (Njemačka),
  • Sveučilište u Zagrebu (Hrvatska),
  • Sveučilište u Splitu (Hrvatska),
  • Sveučilište u Osijeku (Hrvatska),
  • Univerzitet u Ljubljani (Slovenija),
  • Karl-Franzens Univerzitet u Grazu (Austrija),
  • Centre of the Region Haná for Biotechnological and Agricultural Research, Central Laboratories and Research Support Faculty of Science, Palacky University (Češka),
  • Institut „Ruđer Bošković“ u Zagrebu (Hrvatska)
  • Univerzitet u Mariboru (Slovenija),
  • Institut „Jožef Štefan“ u Ljubljani (Slovenija),
  • Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci (Hrvatska),
  • University of Florence (Italija)
  • Università Ca’ Foscari, Venezia (Italija)
  • University of Pardubice (Češka)
  • University of Avignon (Francuska)
  • Univerzitet u Beogradu (Srbija)
  • Univerzitet Crne Gore

Nastavnici i saradnici

Nastavnici i saradnici koji su u prethodnih 56 godina cijeli ili dio radnog vijeka proveli na Odsjeku za hemiju su:

Prof. dr. Mladen Deželić, akademik
Prof. dr. Franjo Krleža
Prof. dr. Tibor Škerlak
Prof. dr. Dojčin Jakšić
Prof. dr. Tibor Ribar
Prof. dr. Mladen Trkovnik, akademik
Prof. dr.Zvonimir Knežević
Prof. dr. Mladen Miloš
Prof. dr. Stjepan Ivić
Prof.dr. Salko Ramić
Prof. dr. Velida Vatrenjak-Velagić
Prof. dr. Vladimir Milićević
Prof. dr. Esma Ruždić
Prof. dr. Borivoj Galić
Prof. dr. Azra Jaganjac
Prof. dr. Merzuk Cacan
Prof. dr. Emira Zovko
Prof. dr. Emin Sofić
Ing. Predrag Radovanović
Prof. dr. Predrag Ilić
Dr. Dinko Tuhtar
Mr. Tarik Fetahagić
Mr. Marija Stajić-Persoglija
Mr. Radmila Grujić
Mr. Jasminka Mahmutović-Hasanović
Mr. Gordana Đoković-Aćanović
Mr. Dragoljub Vasiljević
Mr. Željka Karlović
Ing. Jakov Ivančić

Prof.dr. Nada Mandić
Prof. dr. Branko Škundrić
Prof. dr. Jelena Penavin-Škundrić
Doc. dr. Momčilo Šljukić
Doc. dr. Branka Ninkov
Prof. dr. Ana Nikolin
Prof. dr. Momir Savić
Prof. dr. Jelena Savić
Prof. dr. Mira Glavaš
Prof. dr. Krunoslava Grom-Dursun
Ing. Nikola Krtalić
Ing. Momčilo Kostić
Prof. dr. Vuk Šiljegović
Prof. dr. Alen Hadžović
Ing. Vanja Misita
Ing. Željka Jereb
Ing. Predrag Stanić
Ing. Tomislav Lukić
Mr. Amira Sofradžija
Ing. Mirko Prskalo
Prof. dr. Milka Maksimović
Prof. dr. Emira Kahrović
Prof. dr. Tidža Muhić-Šarac
Prof. dr. Mustafa Memić
Prof. dr. Meliha Zejnilagić-Hajrić
Prof. dr. Sabina Gojak-Salimović
Prof. dr. Fehim Korać
Prof. dr. Emir Turkušić
Prof. dr. Jasna Huremović
Prof. dr. Ismet Tahirović

Prof. dr. Albi Papo
Doc. dr. Dušan Šutić
Doc. dr. Bulka Kamhi-Danon
Prof.dr. Dragutin Murko
Prof. dr. Zdravko Pujić, akademik
Prof. dr. Vera Đurkin
Prof. dr. Mubera Kekić
Doc. dr. Marija Janković
Doc. dr. Vjeročka Šišlov
Prof. dr. Amira Čopra-Janićijević
Prof. dr. Danijela Vidic
Prof. dr. Nurudin Avdić
Prof. dr. Mirza Nuhanović
Doc. dr. Safija Herenda
Doc. dr. Nevzeta Ljubijankić
Doc. dr. Sabina Begić
Dr. Lejla Klepo
Dr. Sanjin Gutić
Mr. Jelena Ostojić
Mr. Anela Topčagić
Mr. Alisa Selović
Mr. Jasmina Sulejmanović
Ines Nuić, MA
Sabina Žero, MA
Adnan Zahirović, MA
Irnesa Osmanković, MA
Muamer Dizdar, MA
Dušan Čulum, MA
Elma Šabanović, MA